Osoba koja je htela da ostane anonimna za Hendikep Magazin podelila je svoje dugogodišnje iskustvo sa depresijom sa kojom se bori skoro više od deset godina.
Kaže da je sve počelo tako što je kao mlada osoba zloupotrebljavala narkotike i nakon toga je dobila depresiju.
,,Kao dečak sam sa društvom uzimao herion i bio dugo godina navučen na njega. Pokušao sam više puta da se skinem tako što sam ležao u mentalnoj ustanovi po nekoliko nedelja i neko vreme bih bio čist. Taj moj boravak u mentalnoj ustanovi je bio težak jer sam preživljavao ogromne krize i pio blokatore kao zamenu za heroin. Moji roditelji su bili očajni, a ja nisam više znao kako da se izvučem, jer se većina mog društva drogirala. Doktori su mi preporučili da nađem novo društvo i pokušam da se negde zaposlim. I možda nađem devojku.“
Na moje pitanje kako su izgledale krize on kaže da je imao strašne drhtavice i grčeve svuda po telu, naročito u bolnici i da je konstantno osećao neizrecivu tugu zbog stanja u kome se nalazio.
,,Nakon prve hospitalizacije došao sam kući i društvo me je pozvalo u grad. U obližnjem kafiću sedela je devojka koja mi se jako dopala. Prišao sam joj i rekao da je neverovatno lepa i zamolio je da mi da broj telefona. Ona se osmehnula i rekla kako se zove. Na celofanu od cigareta napisala je svoj broj mobilnog telefona i rekla je da je nazovem sutra posle pet sati jer radi u obližnjoj školi. Nisam mogao da verujem da je ona nastavnica i da uopšte želi sa mnom da se vidi. Mislio sam da meni to ne može da se desi ovakvom kakav sam. Ali očigledno je da je taj moj pokušaj da nekog normalnog upoznam urodio plodom.
Nazvao sam je sutra u dogovoreno vreme i izašli smo prvi put na piće. Rekao sam joj da mi se jako dopada i da bih voleo sa njom češće da se viđam. Pristala je, iako sam joj otkrio da se nalazim na odvikavanju od heroina. Bio sam iznenađen.
Rekla mi je da ćemo to prevazići zajedno, samo ako ja to želim.
On za Hendikep kaže da je njegova devojka prošla sa njim nekoliko meseci sve faze njegovog lečenja i da je pristala da uđe u brak sa njim.
,,Sada posle deset godina mogu da se pohvalim da smo poslednjih pet godina u braku i da imamo dete koje boluje od cerebralne paralize. Ja sam se skinuo sa heriona, ali onog trenutka kada sam čuo da mi dete boluje od ove bolesti, ja sam polako počeo da padam u stanje beznađa i duboke tuge. Nakon nekoliko odlazaka kod psihijatra, dijagnostifikovali su mi pad raspoloženja i depresiju kao prateću bolest i od tada pijem zoloft. Možda sam depresivan i zbog toga što uglavnom ja brinem o bolesnom detetu dok moja žena radi u dve škole kako bi mogli finansijski da izađemo na kraj i pristojno živimo. Takođe, bolest mog deteta zahtevala je konstantne rehabilitacije i odlaske kod lekara kao i kupovinu transportnog sredstva. To smo dobili od fondacije Human“-kaže ova osoba koja je želela da ostane anonimna.
Dodaje da je stalno sebe krivio za bolest njegovog deteta iako su mu lekari rekli da to nije njegova krivica i da je dete obolelo tokom ženinog porođaja. Dete je tokom porođaja dva puta izgubilo kiseonik i na taj način je došlo do cerebralne paralize. Na žalost, ja nikada nisam mogao da se pomirim sa tim i ne želim da sutra dan moje dete ide u neku ustanovu. Brinuću se o njemu dok sam živ. Na žalost, naša država nema regulisano penzijsko i invalidsko osiguranje za decu koja boluju od retkih bolesti i koja ne mogu samostalno da se staraju o sebi.
Moja žena se dobro drži sve ove godine i ništa joj nije teško da uradi kako bi mi, uprkos svemu, mogli da funcionišemo. Ja sam na terapiji antidepresivima već pet godina i znam da imam faze kada mi se uopšte ne ustaje iz kreveta, ali znam da moram da probudim moju devojčicu i pružim joj svu moguću negu. Nekako se borim sve ove godine i najveća podrška u mojoj borbi je upravo moja žena. Žao mi je što se sa mojim detetom desila ova strašna tragedija od bolesti i nemam reči da izrazim koliko sam tužan zbog toga.“
Naš sagovornik kaže da se sa manjim i većim padovima bori svakodnevno. Kako sa svojim neraspoloženjem tako i sa detetovom bolešću i da je kako kaže svaki dan jedan podvig.
Autor teksta: Ana Stojković