Intervju: Marijan Živanović – Anđeo čuvar studenata novinarstva

Pionir televizije Studio B, ton majstor u gotovo svim poznatim medijskim kućama u Beogradu, demonstrator i montažer na Fakultetu Političkih nauka u Beogradu, Marijan Živanović svoje penzionerske dane provodi vozeći trotinet, a borbu sa dijabetesom koju vodi poslednjih godina pobeđuje dugim šetnjama oko Ade Ciganlije.

Dijabetes tip 2 nije ga omeo da tokom radnog odnosa uporedo radi i dva posla, ali mu je zato oduzeo najlepše poslastice.

On kaže za Hendikep Magazin da već godinama sanjari da pojede palačinke sa džemom, ali zbog bolesti to ne sme. Iako je studirao Fakultet Istorije umetnosti u Beogradu, njega je rad na Studiu B usmerio u drugom pravcu. Kroz poslovnu karijeru bio je okružen muzikom i na taj način ostao u kontaktu sa umetnošću. Fakultet Istorije umetnosti je upisao da bi mogao da razume Pikasa, a na televiziji radio ono što mu je predstavljalo neprocenjivo zadovoljstvo.

Godinama je slušao i snimao filharmonijske koncerte, sarađivao sa imenima poput Đoke Vještice, Duška Radovića, Aleksandrom Tijanićem, a rad na Studiu B, Yu info kanalu, produkcijskoj kući ,,Mreža”, ,,Multiviziji”,,Rikošetu”, ,,Utisku nedelje”, ,,Od doručka do ručka” sa Markom Jankovićem doveli su ga do mesta demonstratora na Fakultet Političkih nauka, gde će provesti veliki deo života radeći sa studentima u TV montaži.

Ovaj ,,workaholic”, kako sebe naziva, je kroz dugogodišnji mentorski rad iznedrio mnoga poznata imena današnje javne scene. Njegovi učenici bili su Petar Gajić, Jasna Đurović, Gordana Uzelac, Vuk Uskoković, Jelena Petković i mnogi drugi.

Ana Stojković: ,,Marijane, kako ste od nesuđenog istoričara umetnosti završili u medijima?”
Marijan Živanović: ,,Na nagovor moje pokojne i bivše žene koja je bila profesor na Ekonomskom Fakultetu u Beogradu ja upisujem Fakultet istorije umetnosti sa željom da budem dovoljno pismen da mogu da sagledam umetničko delo. Ali, kako sam već nakon srednje elektrotehničke škole krenuo da radim kao ton majstor na radiju Studio B, nakon treće godine odustajem, jer smo na poslu radili skoro 24 h sata dnevno. U Studio B dolazim na nagovor mog prijatelja koji je trebalo tamo da radi. Meni se dopalo da sve vreme budem okružen muzikom i sedim u tonskoj stolici i pitao sam da li ja mogu da počnem tamo da radim, na šta su oni pristali.”

Ana Stojković: ,,Bili ste jedan od pionira televizijskog programa Studia B. Kako su izgledali ti počeci?”
Marijan Živanović: ,,Studio B je svojevremeno kupio studijsku opremu, a Dragan Marković, tadašnji direktor, insistirao je da Beograd ima svoj TV program jer smo se stalno takmičili sa RTS – om. On je od BOŠA kupio industrijske kamere za nekih 700.000 maraka i na vrhu Beograđanke napravio laički TV studio. Međutim, tadašnji politički oci rekli su mu da ako želi da emituje TV program mora to da radi zajedno sa 202-kom. On to nije želeo već je hteo da Studio B ima svoju televiziju. Mi smo to zamišljali kao radio sa slikom.”

Ana Stojković: ,,Radom na Studiu B sarađivali ste sa poznatim imenima javne scene od Petra Lukovića do Slobodana Konjovića. Kako je bilo raditi sa legendarnim Petrom Lukovićem?”
Marijan Živanović: ,,Pera Luković, dugogodišnji novinar u ,,Dugi”, odlazio je svake godine u Englesku i od producentskih kuća dobijao ploče. Donosio nam je reklame i emisije. Bilo je to na Betamax kasetama, a najzanimljivija je bila emisija ,,Not a nine news”, gde je ekipa komičara iz Engleske pravila gafove na dnevne događaje u zemlji. Zoran Kesić je dosta uzeo iz te emisije osmislivši potom svoju emisiju. Kolega i ja smo pod utiskom te emisije svakodnevno išli na Adu, pevajući ,,I love tracking.”

Ana Stojković: ,,Radili ste i ,,Multiviziju” sa osnivačem USUF-a (Udruženje stručnjaka umetničke fotografije) Nikolom Radošević. Kako je izgledalo to iskustvo?”
Marijan Živanović: ,,Dok sam radio razglas na Sajmu, Nikola Radošević me je pitao da li želim da radimo ,,Multiviziju.” Iako nisam znao šta je to, ja sam pristao. U to vreme emitovao se film ,,Ajkula” a Lalo Šifrin je radio muziku za film sa zvukom koji se ubrzava. Mi smo ponudili Nikoli Radoševiću tu muziku za njegov projekat na šta je on oduševljeno pristao. Sledeće godine postajemo članovi USUF-a i ,,Multivizije” i krećemo da radimo projekat ,,Beograd – Kairo”. Vrhunac tog projekta je bio kada smo postavili ogroman stakleni pano na kome su projektori emitovali slike ispred Staklenca. U pozadini se čuo arapski jezik koji je bio sinhronizovan na srpski.

Ana Stojković: ,,Kako je došlo do toga da krenete da radite kao demonstrator na Fakultetu Političkih nauka?”
Marijan Živanović: ,,Devedesetih godina kada je smenjen Đinđić, Lila Radonjić i ja smo napravili produkcijsku kuću ,,Mreža” i ona me 2000. godine poziva da radim sa studentima jer je njoj bilo ponuđeno mesto profesora TV novinarstva na FPN. Pristao sam.”

Ana Stojković: ,,Kako je izgledao rad sa studentima i na čije radove ste posebno ponosni?”
Marijan Živanović: ,,Sa studentima sam se dogovorao šta je tema, šta je fokus priče, šta prepričavanje, a šta suština. Najviše sam ponosan na master rad Snežane Bajčetić koja je uradila film o Živku Nikoliću. Film traje 56 minuta i bio je u takmičarskom delu Beldocs festivala. I dan danas je jedan od odlično urađenih filmova jer je Snežana razgovarala sa sinom Živka Nikolića, a ja sam u tom filmu bio montažer i reditelj. Film sam napravio tako da Živko Nikolić o svojim filmovima priča kroz filmove. Takođe, ponosan sam i na Petra Gajića koji je dobitnik nagrade FPN-a ,,Borivoje Mirković”, za dokumentarni film ,,Njujork Njujork” o gostovanju američkog novinara EBC-a, Džejmsa Vokera na FPN -u, Jasnu Đurović koja je dugo godina vodila emisiju Exploziv, Gordanu Uzelac, novinarku Pink TV-a, koja je kao diplomski uradila dokumentarac ,,Kič i šund” o devojkama koje preko dana prodaju CD – ove u Knez Mihajlovoj, a uveče idu na Marakanu kada peva Lepa Brena i budu učesnice, obučene kao ona.”

Kao jedan od svojih najvećih ponosa, Marijan Živanović, ističe sina Stefana, mastera ekonomskih nauka koji živi i radi u Beogradu.

Autor teksta: Ana Stojković

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *