Crvenokosa vila: moje iskustvo sa trudnoćom

Evo me opet. Kao što vidite, nisam aktivna kao nekada. Jedno od najlepših „opravdanja“ je da uživam u majčinstvu i da svaki trenutak koristim da pružam ljubav svojoj devojčici. Ali, uskoro očekujte povratak.

No, da ne dužim više. Današnji tekst će biti o mojoj trudnoći.
Kada sam ostala trudna, moram da priznam da sam bila malo u strahu kako će se sve odvijati. Međutim, taj strah nije dugo potrajao. Zaista mi je trudnoća veoma lepo prošla, bez komplikacija. Ali, hajmo polako..

HEJ, PA JA SAM TRUDNA!
Bože, kada se setim tog dana… Nisam očekivala da će mi februar postati jedan od najlepših meseci u godini. Nisam ga volela. Što zbog zime i snega, što zbog kraja novogodišnjih i božićnih praznika.
Ali, sve je promenilo saznanje da će mi se život okrenuti za 360 stepeni. Međutim, hvala Bogu što mi je ostvario najveću želju.
Biti majka je za mene lično najveći uspeh. Biti zvezda vodilja malenom biću koje mnogo očekuje od tebe. Biti majka detetu koje želi da upozna svet i da u njemu uživa. Biti odgovorna za njeno odrastanje i vaspitanje. Zaista neopisivo. Imam veliku porodicu. Zahvaljujući majci ja sam danas ovo što jesam. Od nje sam naučila šta znači biti majka. Ali, iako sam slušala i gledala sve što što me učila, nisam mogla ni da razumem svaku reč dok i sama nisam postala mama.

PRVI TRIMESTAR
Mučnine. Uf, moj „neprijatelj“ u prvom trimestru. Ali, sve se zaboravi onoga trenutka kada prvi put na ultrazvuku vidite svoju mrvu.

DRUGI TRIMESTAR
Uživanje. Definitivno najlepši period trudnoće. Uživala sam maksimalno. Ali, najlepši trenutak je bio kada sam osetila prve bebine pokrete. Neopisiv i nezaboravan osećaj.

TREĆI TRIMESTAR
Veliki stomak, težina hoda, umor. Sve ovo već kreće od sedmog meseca, ali najizraženije je u devetom mesecu trudnoće. Veliki stomak mi i nije toliko smetao koliko mi je smetala težina hodanja. Nekada sam na određene lokacije stizala kroz 15 minuta, a u devetom mesecu mi je do obližnje prodavnice trebalo 45 minuta. Uh, kada se setim… Ali, sve su to slatke muke.
Dok sam bila trudna, često su me pitali da li se plašim porođaja. Svima sam govorila da me nije strah, što sam i pokazala na dan porođaja. No, o porođaju ću u nekom od narednih tekstova.

ZAKLJUČAK:
Trudnoća mi je zaista prošla bez komplikacija, kao da nemam nikakav problem. Doduše, sebe ne smatram osobom koja ima invaliditet, jer mogu sve. Znam da mogu sve. Sebi sam to dokazala. Opet bih ostala trudna. Želim to. Ponosna sam na sebe. Uspela sam u svojoj nameri da ostvarim najveći san. Hej, ja sam mama malene devojčice koja nosi moćno ime. Ona je moj DAR OD BOGA! Dorotea, voli te mama.

Autor teksta: Darija Petrović

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *