Podnaslov: Finansijske poteškoće, gubitak posla, zatvaranje malih privrednih preduzeća koja su tokom pandemije bila najviše izložena riziku opstanka na tržištu ostaviće trajne posledice na ekonomski i mentalni status stanovništva
Skoro milijardu ljudi živi sa nekim mentalnim poremećajem, tri miliona ljudi umre od posledica zloupotrebe alkohola, dok na svakih 40 sekundi jedna osoba izvrši samoubistvo. Pored toga, pandemija Kovid-19 koja je pogodila milijardu ljudi širom sveta, ostavila je dugoročne posledice na mentalno zdravlje pojedinaca.
Stručnjaci upozoravaju da korona neće tek tako nestati i da ćemo zaštitna sredstva protiv ove pošasti nositi još dugo. Maska će postati deo našeg svakodnevnog života, a vakcinacija u budućnosti možda čak i prinuda.
Suočeni smo sa totalnim nadzorom i ohrabrivanjem građana, a sa druge strane sa nacionalnom izolovanošću i globalnom solidarnošću piše Juval Noa Harari u opširnom tekstu o životu nakon korona virusa.
Osoba koja je preležala koronu, a koja želi da ostane anonimna, suočila se sa težim oblikom ove bolesti, preležavši dvostruku upalu pluća.
Kaže da je joj je u izolaciji najteže palo ležanje i nedostatak kontakta sa prijateljima. O posledicama koje je korona ostavila na nju kaže:
,,Jedina posledica je to što se ljudi plaše svih onih koji su u izolaciji. Prvenstveno nevakcinisane osobe. Upala pluća je nešto drugo. Previše se zamaram, morao sam da ležim sve vreme. Bol u grudima se javlja periodično, a takođe sam dobio i bol u leđima od silnog ležanja. Bio sam jako nervozan jer moram da ležim. Nisam navikao na to, ja sam osoba koja je stalno u pokretu”.
Na pitanje da li mu smeta to što ga ljudi izbegavaju kaže, da razume strah, ali i da lično ne prilazi nikome jer ne bi voleo da nekoga dovede u nezgodnu situaciju.
Izolovanost koja podrazumeva rad od kuće, osamljivanje, nekontaktiranje sa drugim osobama sada već spadaju u epidemiološki termin, socijalna distanca.
Prvog marta 2020. godine kada je proglašena epidemija korona virusa neretko smo mogli čuti reči stručnjaka koji kao epidemiološku meru predlažu držanje socijalne distance umesto fizičke.
Prema rečima profesora Medicinskog fakulteta u Nišu, doktora psihijatrije Julijane Nikolić Popović, socijalna distance nije adekvatan termin za ovu situaciju.
,,Ona podrazumeva udaljavanje u socijalnim odnosima, dakle u odnosima sa drugim ljudima. Može se sedeti sa nekim i biti istovremeno socijalno distanciran, tj. ne učestvovati i ne razmenjivati emocije. Socijano distanciranje je osobina nekih opreznih, sumnjičavih, ili jako introvertnih ljudi, ili je jedna od karakteristika nekih bolesti (šizofrenije, paranoidnosti i sl.)”, kaže ona.
Socijalna distanca, prema sociološkim saznanjima, mera je bliskosti ili udaljenosti pojedinca u odnosu na neku društvenu ili etičku grupaciju. Ona je zapravo spremnost ispitanika da prihvati ili odbaci određene socijane odnose sa pripadnicima ciljne grupe.
Pojam socijalne distance uveo je Georg Simmel, a Robert E. Park usvojio njegov pojam i predložio Emory S. Bogardusu da napravi analizu ovog pojma što je rezultiralo Bogardusovom skalom socijalne distance.
Prema Bogardusu, socijalna distanca pokazuje stepen razumevanja bliskosti i osećanja koje osobe iskazuju jedna prema drugoj, odnosno karakter njihovih društvenih odnosa. Socijalna distanca može se iskazivati prema pojedincima i društvenim grupama.
Bogardusova skala meri dve vrste odnosa prema različitim rasnim ili etničkim grupama. Spremnost pojedinca da dođu u dodir s pripadnicima drugih grupa i spremnost pojedinca da se poistoveti s drugim grupama.
Fizička distanca, sa druge strane, podrazumeva bukvalno neprilaženje na veću blizinu (čuvena dva metra razmaka između ljudi koja su neka vrsta obezbeđenja za neprenošenje infekcije kapljičnim putem).
Prema rečima doktora psihijatrije, Julijane Nikolić Popović, fizičko distanciranje koje se sada zahteva smanjuje neposrednije i bliske kontakte koje volimo (pozdravljanje, grljenje i slično), ali ne narušava bitnije socijalne odnose jer, kako kaže, i sa dva metra razadaljine možemo da razmenjujemo emocije, osmehe i poglede.
,,Izolacija koju smo imali narušavala je bitno socijalne odnose jer je onemogućavala direktno razmenjivanje, tj.ljudsko susretanje koje je bilo moguće, van porodice, samo indirektno, putem tehnologije i u tom smislu je imala posledice na mentalno zdravlje (osiromašenje, gubitak smisla, ankcioznost, depresiju.) Sa druge strane, kao i svako krizno stanje, nekim ljudima je omogućila dublje susretanje sa samim sobom, koncentraciju na važne stvari, kreativnost ili preispitivanje vrednosti”, objašnjava dr Julijana Nikolić Popović.
Ona kaže i da je izolacija bila vrsta prolaznog i iznuđenog socijalnog distanciranja zbog nemogućnosti neposrednih kontakata i kada su se želeli.
Stiven Tejlor, autor knjige Psihologija pandemije i profesor psihijatrije na Univerzitetu Britanske Kolumbije, tvrdi da se za ,,nesrećnu manjinu možda 1 do 15 odsto ljudi život neće vratiti u normalu. I to zbog uticaja pandemije na njihovo mentalno zdravlje.
Strategije poput karantina, koje su neophodne kako bi se Korona virus suzbio, mogu izvršiti negativan uticaj na psihološko zdravlje pojedinca i uzrokovati posttraumatski stres, nesanicu i anksioznost.
Takođe, finansijske poteškoće, gubitak posla, zatvaranje malih privrednih preduzeća koja su tokom pandemije bila najviše izložena riziku opstanka na tržištu ostaviće trajne posledice na ekonomski i mentalni status stanovništva.
Iako prognoze nimalo nisu ohrabrujuće, nova stvarnost koju živimo već skoro četiri godine, opominje da se moramo prilagođavati novonastaloj situaciji i pokušati da izolaciju, ukoliko do nje dođe, iskoristimo u kreativne svrhe i upoznavanju sa dobrim stvarima u svakome od nas.
Poznato je da su najbolja dela nastala u samoći u patnji. Najbolji primer za to je Ivo Andrić koji je knjigu Ex Ponto napisao u tamnici i progonstvu. Možda ne možemo svi postati Ivo Andrić, ali možda možemo pokusati da u ova apokaliptična vremena ,,razgovaramo sa dušom”, kao što je to činio on i probati da nešto od tih razgovora dokumentujemo.
,,Oluja će proći. Ali izbori koje sada napravimo imaće dalekosežne posledice u godinama koje dolaze“, Juval Noa Harari.
Autor teksta: Ana Stojković