Kako bismo čitaoce bliže upoznali sa delatnošću pojedinih organizacija za pomoć ljudima sa invaliditetom i kako bi prosečan čitalac mogao da dobije validne informacije o ciljevima, delovanju i aktivnostima ovakvih organizacija, ovom prilikom smo razgovarali sa predsednicom Centra za samostalni život osoba sa invaliditetom u Kragujevcu dr Milenom Stojanović.
Na pitanje da nam kaže nešto više o udruženju na čijem je čelu kao i čime se oni tačno bave i na koji način pomažu svojim članovima, dr Stojanović kaže da je njihov primarni cilj podizanje svesti društva o mogućnosti da osobe sa invaliditetom mogu funkcionisati samostalno, sa ili bez asistencije:
,,Naše udruženje Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom u Kragujevcu datira od 2010. godine. Mi okupljamo osobe sa invaliditetom bez obzira na njihovu dijagnozu, a osnovna misija nam je podizanje svesti o samostalnom životu, kao i osnaživanje njihovih kapaciteta. Udruženje članovima pomaže kroz različite vidove edukacija, informisanja o pravima koja su im zakonom regulisana, kao i o načinima kako mogu da ih ostvare. Pored toga, zapošljavamo osobe sa invaliditetom preko javnih radova. S obzirom da smo licencirano udruženje za pružanje usluge socijalne zaštite, pod nazivom personalna asistencija, osobama sa invaliditetom koje ispunjavaju predviđene uslove za ovu vrstu usluge pružamo istu.”
Na pitanje da li je Kragujevac gostoljubiv grad za ljude sa invaliditetom i koliko Uprava grada ima razumevanja za potrebe njihovih članova i na koje načine im izlazi u susret, ona nam odgovara sledeće:
,,Grad Kragujevac je gostoljubiv za sve ljude, tako bez razlike i za osobe sa invaliditetom. Grad delom finansira rad udruženja kroz redovno finansiranje godišnjeg programa rada, i zaista se trude da probleme na koje mi ukazujemo reše, mada ima i dosta propusta.”
Predsednica udruženja dala nam je i informacije o poteškoćama na koje njihovi članovi nailaze prilikom apliciranja za neki posao. Kako kaže, oni nailaze na dosta poteškoća i to iz više razloga, a neki od njih su nepristupačnost radnih mesta, predrasude poslodavaca i slično, tako da se uglavnom zapošljavaju preko javnih radova. Podsetimo se da su javni radovi namenjeni zapošljavanju ,,nezaposlenog koji se teže zapošljava ili nezaposlenog u stanju socijalne potrebe”, gde pored osoba sa invaliditetom, nekvalifikovanih radnika, spadaju i Romi i socijalno najugroženiji.
Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom u Kragujevcu organizuje i kreativne radionice koje se sprovode često i vrlo su raznovrsne prema izboru aktivnosti. Neki od vidova aktivnosti su, kako kaže, oslikavanje svilenih ešarpi, slikanje na svili, slikanje na staklu, izrada nakita od pečene gline, tkanje, vez i slično. A neki od članova su i izuzetno nadareni za ove umetničke izraze.
U njihovom se udruženju među članovima s vremena na vreme rađaju i ljubavi, a i susreću se sa puno izazova, međutim, snagom volje ih sve prevazilaze. Sa jednim od takvih izazova susreli su se na izletu u Sokobanji pošto su, kako kaže, želeli po svaku cenu da odu na ručak u etno-restoran koji je na potoku u uvali, i do koga se stiže ,,kozjom stazom”. To za njih nije bila nepremostiva prepreka, već izazov koji su prihvatili i više nego uspešno savladali, uživajući u prirodi, ambijentu i dobroj hrani.
Za kraj, dr Milena Stojanović kaže da su porodice nekih članova vrlo uključene, a nekih nažalost ne. Prilikom bitnih događaja porodice se okupljaju i pomažu u sprovođenju istih. Porodice se uključuju i prilikom odlaska na organizovane izlete, zatim prisustvuju edukativnim radionicama na kojima dobijaju potrebne informacije o pravima osoba sa invaliditetom, a takođe i edukuju sebe da budu što više od pomoći kako sebi tako i članu svoje porodice sa nekim oblikom invaliditeta.
Autor teksta: Jovana Dulić