Međunarodni dan osoba sa invaliditetom se obeležava 3. decembra. Tog datuma se organizuju razni programi, predstave i svečanosti posvećene osobama sa invaliditetom. Svečanosti su zaista lepe i prigodne. Međutim, postavlja se pitanje da li se osoba sa invaliditetom setimo samo trećeg decembra?
Volela bih da to nije istina i da se o osobama sa invaliditetom brine svakodnevno. Njima je malo potrebno da budu srećni, s toga se trebamo potruditi da im ulepšamo svaki dan, a ne samo treći decembar.
Jedan osmeh je dovoljan, lepa reč i ruka prijateljstva će osobi sa invaliditetom mnogo značiti.
Ovaj svet je dovoljno veliki za sve. Svako od nas zaslužuje da bude srećan. Nemojmo ih se samo setiti onda kada i oni sami znaju da ćemo ih se setiti. Izdvojite malo vremena, posetite udruženja, upoznajte one koji biju svoje najvažnije bitke. Vaše malo će njima značiti mnogo.
Ne okrećite glavu, jer invaliditet nije bolest, već stanje koje može zadesiti svakoga od nas. Ako njih usrećite, verujte mi da će i vama srce biti puno.
Pogledajte samo decu koja biju bitke njima neznane, ali sve sa osmehom. Oni su mali, ali imaju veliko srce. Njima podrška mnogo znači. Kao što i sami znate, svakodnevno možemo pročitati tekstove o životu nekog deteta sa invaliditetom ili hendikepom. Njihovi roditelji su za njih veliki heroji. Budite im i vi podrška. Osmislite neki poklončić, kupite slatkiš i sok i odnesite im. Verujte mi, biće presrećni. Njima je svaki dan borba, svaki dan je težak.
Udruženja osoba sa invaliditetom, udruženja slepih, gluvih ima u većim gradovima i u njima možete pronaći sve informacije vezane za aktivnosti koje oni sprovode. Udelite im prilog, informišite se da li im je potrebna bilo kakva pomoć. Biće vam zahvalni.
Potrudite se da osobama sa invaliditetom svaki dan bude 3. decembar, jer oni to zaslužuju.
Autor teksta: Darija Petrović